Završnog dana trodnevne pripreme na proslavu blagdana sv. Maura misno slavlje i molitvu predvodio je vlč. Luka Pranjić župnik iz Novigrada. U homiliji, osvrćući se na jučerašnji evanđeoski tekst koji govori kako Isusu plače nad Jeruzalemom jer nije prepoznao čas svoga pohođenja, naglasio je vlč. Luka, kako Isus nije odustao od naviještanja Radosne vijesti iako je unaprijed znao da će ga odbaciti. Bog daje uvijek još jednu priliku. Isus ulazi u Hram da ga očisti i posveti poput Makabejaca.
Čime? Svojom riječi. Prva Isusova riječ koju Isus u hramu izgovara je oštra poput biča, poput dvosjekla mača. Riječ koja slušatelje stavlja u istinu o njima samima. „Odlazite! Učiniste od kuće Oca mojega kuću trgovačku. Dom ovaj, dom je molitve!“ Nebitno su učinili bitnim, sporedno su učinili glavnim. Boga Oca susrećemo u molitvi. Po molitvi imamo zajedništvo s njime. Ne možemo trgovati s Bogom. Ne možemo ga prisiliti ničim. Ne možemo ga učiniti „đuboksom“ koji će svirati koliko i kako mi ubacujemo para. Druga riječ koju Isus upućuje je riječ koja liječi, koja tješi i otkriva prvo lice Očevo. Ona je „slađa od meda“ kako veli psalmista. O toj riječi svi „vise“, kako smo čuli u Evanđelju. Svi je zadivljeno slušaju. Svi osim onih koji nisu prihvatili prvu riječ, koji nisu bili zahvaćeni prvom riječju, koji su ju odbacili: glavari svećenički i pismoznanci. Prihvaćamo li mi cjelovito riječ Isusovu ili je probiremo? Tražimo li samo ono što nam odgovara? I tako je činimo nedjelotvornom u našim životima. Sutra će mnogi pohrliti u ovaj hram trgovati s Bogom. Hoćemo li i mi biti među njima?